Balans u odgoju

Ima jedna vrlo upečatljiva priča koja nas može podsjetiti na balans u odgajanju djeteta, koja nas uči da popustljivost možemo skupo platiti i koja je toliko okrutna da silom prilika ostaje u sjećanju.

Nekom dječaku su umrli roditelji te je pripao svojoj teti koja nije mogla imati djecu te joj je došao kao najveća radost.

Od silne sreće što konačno ima dijete, sve mu je pružala i omogućavala.

Nije ga ograničavala u ničem i ispunjavala mu je baš svaku želju.

Dječak je počeo zloupotrebljavati dobrotu tete te bahato tražiti još i još, sve više i više.

S vremenom mu to nije bilo dovoljno.

Htio je još.

Počeo se baviti kriminalom i krađama je nadomještao svoje nedostatke.

U jednoj takvoj krađi ubio je čovjeka i osuđen je na smrt vješanjem.

Prije vješanja bio je upitan za posljednju želju.

Poželio je nešto šapnuti teti.

Doveli su je bliže, sad već ženu u poodmakloj dobi i ona je približila uho da ga bolje čuje.

Nagnuo se do njenog uha i rekao joj:

"Za ovo što sam sada ovdje KRIVA SI TI i tvoja popustljivost" i odgrize joj uho.

Ponekad mislimo da su dobrota i popustljivost najbolje što možemo učiniti svojem djetetu, no vremenom se pokaže da nije baš tako.

Takva djeca su nezahvalna.

Ne znaju cijeniti ono što dobivaju i traže još i još.

Kažu da je određena doza stresa u djetinjstvu dobra.

No, znati odrediti točnu količinu je kockanje.

Nikad nismo dovoljno sigurni.

Ono što je sigurno da je dobro da naučite djetetu reći NE za neke stvari jer će tada bolje naučiti cijeniti vaše DA.