Moja djeca, moji ljudi

Moja djeca su danas donijela doma svjedodžbe.

Gledam u te ocjene.

Koliko je truda, vremena i energije uloženo u njih?!

Što zapravo čini čovjeka čovjekom?

– Ocjene, svjedodžba, diploma ili ono što istinski čovjek jest.

Meni više od svega znači to što su moja djeca pristojna, mudra, inteligentna, snalažljiva, samostalna, odgovorna i samouvjerena nego sve te brojke na papiru.

Da, mnogi tvrde da se bez toga neće moći upisati u željene škole i pozavršavati ono što žele.

Gdje piše da to moraju?

Zašto bi morali slijediti slijed kao svi drugi?

Što ako oni žele više, ako žele nekoliko zanimanja paralelno, ako ih zanima još i više no što samo školovanje nudi?

Sjećam se mnogih ljudi iz moje generacije koji su se trudili više od svega da imaju što bolje ocjene.

I gdje su danas? Tamo gdje i većina.

Toliko je ljudi koji su jedva prolazili školovanje, a danas su samosvjesni ljudi koji imaju svoje biznise, vole ono što rade i uspješni su u tome.

Nema pravila.

Nema garancije.

Nitko mi ne garantira da ocjene na papiru znače da preda mnom stoji osoba odličnog karaktera i čiste savjesti.

Odlučila sam investirati u svoju djecu, ali ne u ocjene nego u njihov karakter.

Želim da budu čestiti i pošteni građani, da se uvijek znaju snaći u svim okolnostima, da mudro donose odluke i da ja vjerujem u njih bez obzira na sve jer su mi do sada svojim djelima to dokazali.

Vjerujem u svoju djecu i znam da će biti uspješni ljudi.

Pokušavam im usaditi da trebaju raditi ono što vole, da strastveno žive svoj život i da ne brinu što će drugi reći.

Na dobrom smo putu.

Ponosna zbog svjedodžbi, ali još više sretna što znaju što žele u životu i idu za tim da to i postanu.

Voli vas vaša majka!